Kako muzika stvara nezaboravnu novogodišnju atmosferu
U kafani muzika nije pozadina nego glavni sadržaj večeri. Razlika između dobre i loše novogodišnje noći u kafani gotovo uvek se svede na to kakav je sastav svirao i da li je znao da čita salu.
Živi sastav ili didžej
Kafane sa živom muzikom na doček angažuju sastav od tri do šest članova, najčešće sa harmonikom, gitarom, bubnjem i jednim ili dva vokala. Takav sastav svira u blokovima od po četrdeset pet minuta, sa pauzama u kojima ide muzika sa razglasa.
Didžej je jeftinija varijanta i sve češća u manjim prostorima. Prednost mu je što ne pravi pauze i što pušta tačno ono što se traži; mana je što nema ono zbog čega se u kafanu ide - mogućnost da se pesma produži dok sto peva.
Zašto se u kafani peva, a u sali sluša
Zbog razdaljine. U kafani je sastav na nekoliko metara od stolova, pa se glas iz sale čuje na bini i muzičari na njega reaguju. U velikoj sali se peva ka publici koja je predaleko da bi se čula pojedinačno.
Zbog toga se u kafani češće dešava da se ista pesma svira dva puta, da se refren ponovi ili da se pesma prekine i nastavi kada se sto smiri. To se u velikim prostorima ne radi.
Kako izgleda tok večeri
Prvi sat je za dolazak i večeru i tada muzika ide tiše. Od deset se tempo diže, a pred ponoć se sviraju pesme koje svi znaju - to je jedini deo večeri u kojem se ne eksperimentiše.
Posle ponoći program krene ispočetka i traje najduže. U kafanama koje rade do jutra poslednji sat je najtiši i tada se sviraju stvari koje ranije nisu prošle.
Naručivanje pesama
U kafani je uobičajeno i to je razlika u odnosu na salu. Poruka ide preko konobara ili direktno sastavu u pauzi, a uobičajeno je da se uz nju ostavi napojnica.
Ono što se ne radi jeste prekidanje pesme koja se svira i insistiranje na repertoaru koji sastav ne zna. Dobar sastav ima tri do četiri stotine pesama u glavi, ali ne sve.
Jačina zvuka
U malom prostoru se jačina ne može podesiti tako da odgovara svima. Stolovi uz sam sastav tokom večeri ne mogu da razgovaraju, a oni najdalji čuju pojačalo više nego glas.
Zbog toga se pri rezervaciji pita gde je sto u odnosu na mesto gde svira sastav. To je u kafani važnije nego u sali, jer se razdaljine mere u metrima, ne u zonama.
Šta muzika ne može
Da napravi raspoloženje koje sala nema. Sastav može da prati i da pojača ono što već postoji, ali ako je u prostoru tridesetak ljudi koji se ne poznaju, ni najbolji repertoar to ne menja.
Zbog toga se doček u kafani bira i po tome kakva publika tamo dolazi, ne samo po tome ko svira.
Šta se pamti
Dve ili tri pesme i trenutak kada je cela kafana pevala istu stvar. To se ne može naručiti ni isplanirati - dešava se kada se poklope pravi sastav, prava pesma i sto koji je spreman.
Šta sastav svira pred ponoć
Poznato, i to je jedino mesto u programu gde se ne eksperimentiše. U poslednjem satu pred dvanaest sala ne uči nove pesme, pa se sviraju stvari koje svi u prostoru znaju bez razmišljanja.
Nove pesme i ono što je manje poznato dolazi posle jedan, kada je kafana već otvorena i kada ljudi slušaju umesto da ostavljaju utisak.
Koliko sastav zna pesama
Dobar kafanski sastav u glavi ima tri do četiri stotine pesama, ali ne sve. Ono što se traži a sastav ne zna, najčešće se ne odbija nego se odsvira nešto blizu po tempu i osećaju - i to je veština koja se ne uči na probi.
Zašto se pauze ne preskaču
Zato što glas ne izdrži pet sati bez prekida. Pauze su deo programa i u njima ide muzika sa razglasa; to nije skraćivanje nastupa nego jedini način da se veče iznese do jutra.
Za gosta je važno samo jedno: u pauzi se sto ne napušta, jer se najjači deo sledećeg bloka dešava na samom početku.
Kada se muzika utiša
U jednom delu večeri namerno, negde između večere i poslednjeg sata pred ponoć. Tada se u kafani prvi put te noći čuju razgovori za stolovima, i mnogi gosti upravo taj deo pamte kao najprijatniji.
Posle toga se tempo diže i ne spušta do kraja, osim u samom poslednjem satu kada je prostor proređen.
Šta se ne može popraviti muzikom
Prazan prostor. Sastav može da prati i pojača ono što već postoji, ali ako je u kafani tridesetak ljudi koji se ne poznaju, ni najbolji repertoar to ne menja.
Zbog toga se doček u kafani bira i po tome kakva publika tamo dolazi, ne samo po tome ko svira.