Kako mali rituali čine novogodišnju noć magičnom
Svaka porodica i svako društvo ima nekoliko stvari koje se na doček ponavljaju svake godine. Nijedna od njih nije velika, a upravo one drže veče na mestu - jer se planira samo ono što se ponavlja.
Muzika kod kuće, pre izlaska
Deo večeri koji se retko računa, a postavlja tempo za sve ostalo. Ko krene prejako kod kuće, u kafani se ugasi ranije nego što bi hteo; ko preskoči obrok, oseti to oko ponoći.
Zbog toga se za taj deo večeri biraju stvari koje dižu raspoloženje bez ubrzavanja, a ono što se očekuje u kafani ostavlja se za kafanu.
Isti sto svake godine
U kafani je to moguće, u sali nije. Ako se rezerviše u prvim nedeljama prodaje, isti sto se najčešće dobija, i to je jedan od razloga zbog kojih se ljudi vraćaju u isti prostor po nekoliko godina.
Traži se izričito pri uplati. Posle sredine decembra raspored se zaključava i sto se dodeljuje prema onome što je ostalo.
Piće za ponoć pola sata ranije
Najpraktičniji ritual na ovoj listi. Redovi na šanku između jedanaest i dvanaest su najduži u celoj noći, jer cela kafana istovremeno traži piće za odbrojavanje.
Ko ga uzme u pola dvanaest, taj deo večeri provede za stolom umesto u redu. Isto važi i za toalet, gde je gužva najveća neposredno posle dvanaest.
Jedna pesma koja se naručuje
U kafani je naručivanje uobičajeno i to je razlika u odnosu na salu. Poruka ide preko konobara ili direktno sastavu u pauzi, a uobičajeno je da se uz nju ostavi napojnica.
Ono što se ne radi jeste prekidanje pesme koja se svira. Dobar sastav zna tri do četiri stotine pesama, ali ne sve, i ako ne zna traženu, odsviraće nešto blizu po tempu.
Poziv kući u pola jedan
Ne u dvanaest. Mreža u prvim minutima nove godine praktično ne radi jer svi zovu u isto vreme, pa poruka stigne a poziv često ne.
Izlazak na vazduh pred ponoć
Nekoliko minuta, između jedanaest i dvanaest. To je najgušći deo večeri u prostoru i kratak izlazak pomaže više nego što zvuči - pod uslovom da se računa na temperaturu.
Pekara u zoru
Poslednji ritual i jedini koji radi bez rezervacije. U pet i šest ujutru u gradu gotovo ništa drugo nije otvoreno, a za mnoge je upravo to deo dočeka koji se pamti.
Šta rituali ne mogu
Da naprave raspoloženje koje društvo nema. Oni samo drže veče na mestu i skraćuju odluke - a sve preko toga zavisi od ljudi za stolom.
Zašto se ponavljaju
Zato što se posle prvog puta pamte bez truda. Ko je jednu godinu proveo u redu za garderobom u pola dvanaest, sledeće dođe u devet, i to postane pravilo.
Rezervacija kao ritual
Kod ljudi koji izlaze u istu kafanu godinama rezervacija se radi u novembru, bez razmišljanja i bez poređenja ponuda. To nije navika nego računica: u kafani ima dvadeset do trideset stolova, a dobri su zauzeti prvi. Ko zove u drugoj polovini decembra, bira između onoga što je ostalo, a to su po pravilu stolovi uz prolaz i uz vrata - najhladnija i najnemirnija mesta u prostoru.
Uz rezervaciju ide i pisana potvrda sa brojem stola, brojem osoba i datumom. U kafani je svaka promena u broju osoba vidljiva, jer stolova ima malo, pa se usmeni dogovor iz novembra u decembarskoj gužvi lako izgubi.
Šta se nosi sa sobom
Potvrda rezervacije, gotovina za garderobu i napojnicu i napunjen telefon. Sve ostalo se reši u toku večeri, a te tri stvari se ne mogu improvizovati kada se prostor napuni. Torba se te noći drži za stolom ili u garderobi, pa je manja praktičnija od veće.
Kaput se ostavlja obavezno. Kafane su male i posle sat vremena postanu tople, a sve što se ne može skinuti postane problem već oko ponoći.
Isti sastav svake godine
Kod ljudi koji izlaze u istu kafanu duže vreme to je deo dogovora: pita se ko svira pre nego što se rezerviše. Sastav odlučuje kakvo će veče biti više od menija, a u kafani se to zna unapred, jer se ista imena vraćaju svake godine.
Zašto se rituali drže
Zato što skraćuju odluke. Kada se zna gde se ide, ko rezerviše i u koliko sati se kreće, decembar prođe bez dogovaranja, a veče počne bez nervoze.