Zašto se najlepše želje uvek šapuću u ponoć
Odbrojavanje je jedina fiksna tačka u celoj noći i sve u kafani se računa prema njoj: kada se služi toplo jelo, kada sastav diže tempo, kada se deli piće. Zbog toga se ceo tok večeri najlakše razume ako se gleda unazad od dvanaest.
Do devet: prostor se puni
Ulaz se u kafanama otvara oko osam, a prvi sat je najmirniji deo večeri. Tada se sto pronalazi bez traženja, kaput ostavlja bez reda, a za stolom se može normalno razgovarati. Hladno predjelo je već na stolu i stoji do kraja večeri.
Muzika u tom delu ide tiše i najčešće sa razglasa, jer sastav ne svira u praznom prostoru - to je racionalno, a mnogima deluje kao da veče nije počelo.
Od devet do jedanaest: toplo jelo i prvi blok
Toplo jelo se služi negde između devet i pola jedanaest, u rundama, jer kuhinja radi za ceo prostor odjednom. Sastav u tom periodu odsvira prvi blok, najčešće četrdeset pet minuta do sat vremena, i tu se tempo diže postupno.
Ovo je i poslednji deo večeri u kojem se za stolom razgovara. Posle deset nivo zvuka u malom prostoru ne dopušta razgovor bez nadvikivanja, ni za jednim stolom.
Poslednji sat pred dvanaest
Najgušći deo večeri. Prostor je pun, prolazi se teško, a red na šanku je najduži u celoj noći jer svi istovremeno traže piće za odbrojavanje. Isto važi i za garderobu, ako neko tada dolazi.
Sastav u tom satu svira isključivo poznato - stvari koje svi u prostoru znaju bez razmišljanja. Nove pesme se ovde ne stavljaju, jer sala hoće da peva, a ne da prati melodiju.
Minut
Traje kratko i prolazi brže nego što se očekuje. Odmah posle njega prostor se raspadne na male grupe: čestitanja, pozivi kući, poruke. Program tada obično stane na nekoliko minuta i to je normalan deo večeri.
Mreža u tim minutima praktično ne radi, jer cela zemlja u isto vreme zove roditelje. Poruka stigne, poziv često ne - pa se poziv ostavlja za pola jedan.
Prva pesma posle dvanaest
Retko je najpoznatija, jer prostor još nije skupljen. Prava prva pesma dolazi kada se ljudi vrate za stolove, i ona odlučuje kako će proći ostatak noći.
Od jedan do tri: veče krene ispočetka
Najduži i najbolji deo noći. Prostor između stolova i sastava tada prestane da bude prazan, a kafana prestane da se deli na stolove i počne da reaguje kao celina. Tada se dešava ono zbog čega se u kafanu i izlazi - da cela prostorija peva istu pesmu bez poziva sa bine.
Posle dvanaest se u kafanama služi i treći deo menija: sarma, pasulj ili čorba. Jede se u malim količinama i više služi da se noć iznese do jutra.
Posle tri
Prostor se proredi i ostanu oni koji su došli zbog muzike. Sastav u tom delu svira stvari koje ranije nisu prošle, tiše i sporije, jer prostor više nije prenatrpan.
Kafane koje rade do jutra zatvaraju se tek kada poslednji gost izađe, i to je razlika u odnosu na sale, gde program ima zakazan kraj.
Šta se od svega pamti
Ne odbrojavanje. Od cele noći se zadrže dva ili tri trenutka i gotovo uvek su iz onog dela između jedan i tri - zbog čega odlazak odmah posle ponoći nema mnogo smisla.
Zašto se ne odlazi odmah posle dvanaest
Zato što je to jedini deo noći u kojem se ništa naročito ne dešava. Prostor je rasut, program stoji, a ono zbog čega se izašlo tek dolazi.
Šta ostane sutradan
Malo umora i dva ili tri trenutka koje niko nije planirao. To je jedini deo večeri koji se ne kupuje sa rezervacijom.
Šta odlučuje o utisku
Ne cena aranžmana nego tri stvari: da li je sto bio dobar, da li je jelo stiglo na vreme i da li je sastav pogodio drugi deo noći. Sve tri se vide unapred - prva kroz rezervaciju, druga i treća kroz to ko je prostor probao ranije.
Za kraj
Sve što se oko dočeka može pogrešiti rešava se u novembru, jednim pozivom. Ostatak je stvar večeri.
Šta se ponese kući
Umor i nekoliko minuta iz onog dela noći između jedan i tri. Sve ostalo se do sledeće godine zaboravi, i to nije mana nego priroda ovakvih večeri.
Ostalo je stvar te noći.