Kako dočekati Novu godinu sa pozitivnom energijom
Raspoloženje na doček se ne pravi u ponoć nego u nekoliko odluka donetih ranije: gde se ide, sa kim, u koliko sati i kako se vraća kući. Kada su te četiri stvari rešene, ostatak večeri se prepusti samoj noći.
Gde se ide odlučuje najviše
Tri formata daju tri različite noći. Kafana sa živom muzikom znači sto, večeru i sastav na nekoliko metara. Klub znači stajanje od ulaska do jutra. Program na otvorenom je besplatan, ali bez stola, garderobe i toaleta.
Najviše nezadovoljstva te noći dolazi od pogrešno izabranog formata, a ne od cene. Društvo koje hoće da razgovara u klubu neće biti zadovoljno ni po kojoj ceni, a mlado društvo koje hoće da igra celu noć u mirnoj kafani takođe.
Sa kim se ide
Doček ne pravi program nego sto. Isto veče, ista kafana i isti sastav pamte se potpuno različito u zavisnosti od toga ko je sedeo pored.
Zbog toga se prvo dogovara društvo, pa se onda traži sto za taj broj ljudi. Obrnut redosled je najčešći razlog zbog kojeg neko celu noć provede za stolom od dvanaest mesta sa ljudima koje jedva poznaje.
Kada se dolazi
Sat vremena pre gužve. U kafani se ulazak, garderoba i pronalaženje stola rešavaju brzo, ali poslednji sat pred ponoć je najgušći deo večeri i tada se sve odužava.
Ko dođe u devet, dobija i dva sata u kojima se za stolom može normalno razgovarati. Posle deset, kada sastav krene punim tempom, to više nije moguće ni za jednim stolom.
Tempo koji izdrži do jutra
Ko izdrži do dva, dobije deo večeri zbog kojeg se izlazi - onaj u kojem cela kafana peva istu pesmu. Taj deo se ne može nadoknaditi ranijim dolaskom sledeće godine.
Prvih pet minuta nove godine
Odbrojavanje traje minut, a posle njega se prostor raspadne na male grupe: čestitanja, pozivi kući, poruke. Program tada obično stane i to je normalan deo večeri, ne pauza koja se propušta.
Mreža u tim minutima praktično ne radi, jer cela zemlja u isto vreme zove roditelje. Poruka stigne, poziv često ne, pa se poziv ostavlja za pola jedan.
Povratak
Jedina stavka koja se ne može improvizovati. Između tri i šest ujutru taksija ima malo, aplikacije pokazuju višestruko više cene, a gradski prevoz vozi po posebnom prazničnom režimu koji se objavljuje tek krajem decembra.
Dogovoren odvoz ili kafana blizu kuće rešavaju taj deo noći bez čekanja po hladnoći.
Šta se ne planira
Raspoloženje sale. Može se platiti prostor, večera i sastav, ali ne i to da li će ljudi te noći biti raspoloženi - i zbog toga se dve godine u istoj kafani pamte potpuno različito.
Šta ostane
Dva ili tri trenutka, i gotovo nikada nisu oni koji su bili planirani. Zato se doček ne meri cenom večere nego time da li je tih nekoliko minuta bilo.
Šta kafana daje, a sala ne
Blizinu. Sastav je na nekoliko metara od stolova, pa se glas iz prostora čuje na bini i muzičari na njega reaguju - pesma se produži, refren ponovi, tempo prilagodi. U sali sa nekoliko stotina gostiju to nije moguće, jer se peva ka publici koja je predaleko da bi se čula pojedinačno. Zbog toga se u kafani češće dešava ono zbog čega ljudi i izlaze: da cela prostorija u jednom trenutku peva istu stvar bez poziva sa bine.
Druga razlika je usluga. U prostoru sa pedeset do sto pedeset mesta konobar zna ko sedi gde, pa se piće i hrana ne čekaju kao u sali gde jedan čovek opslužuje dvadeset stolova. To se najviše oseti između jedanaest i ponoći, kada su u velikim prostorima redovi najduži.
Cena i šta ulazi u nju
U kafani je aranžman za doček najčešće fiksna cena po osobi koja pokriva mesto, večeru i program, dok se piće rešava na jedan od tri načina: uključeno u ograničenom izboru, kroz konsumaciju ili po utrošku. Dve iste cifre u dva oglasa zato znače različita večera, i to je jedino što se pita pre uplate.
Garderoba se gotovo svuda naplaćuje posebno i u gotovini, a napojnica nije uračunata ni u jedan aranžman. Za oba se te noći nosi gotovina, jer mreža za kartična plaćanja u gužvi posle ponoći ume da otkaže.
Sve ostalo je stvar te večeri.
To je ceo plan i staje u jedan poziv.